***
Nakon što mi ideja da ovu godinu završim posjetom Moldaviji nije upalila, malo sam porazgovarao s jednim prijateljem o destinaciji za Novu godinu. Nova godina mi je prilično irelevantan praznik, ali ako već imaš dovoljno slobodnih dana, onda je glupo ostati u kući.
Sofija mi je nekako prirodno došla kao ideja s obzirom da je blizu, smještaj je jeftin, a i nisam tu nikada bio pa bih ovim putovanjem popunio još jednu rupu koju imam na mapi Balkana. Ujedno i prijatelji s kojima idem su grad vidjeli samo u prolazu: poznato je da ture iz Bosne (npr. ekskurzije), koje idu prema Istanbulu, naprave pauzu samo na sofijskoj zaobilaznici i time grad nepravdeno uvijek bude izostavljen.
Prijatelju se ideja svidjela pa smo desetak dana prije polaska rezervirali stan (i ulovili zadnji voz s obzirom na novogodišnje cijene), a onda se nama pridružio još jedan prijatelj pa smo lijepo skresali troškove.
Sofija je ugodan grad. Centar grad je velik i grad je jako čist. Nažalost, nismo stigli posjetiti muzeje, ali to ćemo idući put.
Često se prave usporedbe Sofija vs Beograd. Ovako: gradovi su iste veličine s tim da je Beograd na daleko ljepšoj lokaciji. Sofija je, s druge strane, daleko čišći grad, centar je veći, fasade su sređene i urbanistički je grad bolje isplaniran. Također, Sofija ima metro što je ogroman plus u odnosu na Beograd. Međutim, Beograd je uzbudljiviji i ponuda mjesta za zabavu i dobru hranu je daleko bolja u odnosu na Sofiju. I da, Sofija je jeftinija, i od Beograda i od Sarajeva. Pa sad izaberite. Ovo je dojam nakon 4 dana boravka.
***
Ovaj dio bloga počet ću s pričom o magistralama i autoputevima.
U rano ujutro, 29.12., krenuli smo put Sofije. Idemo preko Sarajeva, Višegrada i onda kroz Srbiju: Užice, Požega, Čačak… Sve do Niša i prema bugarskoj granici. Istočna Bosna je zaista očajno depresivna, ali Višegrad se malo sredio u odnosu na zadnji put kada sam prolazio ovuda. Prometa je malo i upravo smo tog toga odlučili izbjeći vožnju prema Beogradu i onda autoputem prema bugarskoj granici. Vožnja kroz kasabe na istoku Bosne je možda depresivna, ali barem ne stojiš u koloni.
Zapadna Srbija je jako lijepa i dosta podsjeća na unutrašnjost Bosne. Kako idemo južnije krajolik se mijenja pa i izgled kuća i okoline.
Naša tura
Do Niša se vozimo srbijanskim magistralima koje vriju od automobila i onda konačno ulijećemo na autoput prije Niša. Autoput je u zaista lošem stanju s jako loše riješenim prelazima na mostovima i rupama pa nam auto poskače čim malo više dodamo gas. Na povratku smo zamalo pokupili dva radnika koji su punili rupe pijeskom (!) nasred autoputa, bez ikakve signalizacije i znakova za usporenje i to uz snijeg koji nam je svakako smetao.
I konačno, izlazimo na novi dio autoputa koji ide prema bugarskoj granici koji se radi pa svako malo smo na autoputu pa na magistrali pa autoput i tako sve do prelaska granice. Vožnja prije samog ulaska u Bugarsku je dosta uzbudljiva jer prolazimo kroz klanac koji podsjeća na čuvenu dionicu između Mostara i Jablanice. Tuneli su označeni, cesta je odlična.
Imamo sreće s granicom i prelazimo sve za 10 minuta. Dobrodošli u Bugarsku!
Na bugarskoj strani nema autoputa nego neka bezvezna magistrala s jedva vidljivim linijama po sredini. Ne zaboravite na ulazu kupiti vinjetu! Magistrala se pretvara u jednako bezveznu brzu cestu s radarima svako malo i tako ulazimo u Sofiju nakon otprilike 50ak minuta vožnje. Vozim i pratim auta ispred mene jer linija nema i ne znam koja je moja traka. Dakle, 1:0 za ceste u Bosni i Srbiji u odnosu na ovu koja nas vodi u glavni grad Bugarske.
***
Pošto smo proveli više od deset sati na putu (što je dobra prolaznost), odlučujemo večeras samo prošetati da osjetimo vibru grada. Subota je, ali grad je neočekivano tih (možda se svi pripremaju za Novu?!). Zapravo, mi smo šetali po nekom rubu centralnog dijela grada koji samo dotiče tu zonu gdje se noću izlazi pa nismo vidjeli pravu akciju. Također, i stan nam je na rubu centra.
Prvi dojam nam je pozitivan. Centar je izuzetno velik i jako čist. Grad me dosta podsjeća na bivše sovjetske gradove koje sam vidio u prethodne dvije godine. Ukratko, ruski utjecaj je ovdje jako vidljiv, a tu i tamo pojavi se poneka građevina iz osmanskog doba koja Sofiji daje ugodan šmek.
Ukoliko ste nekada ima doticaja barem malo s arhitekturom pod sovjetsko/komunističkim utjecajem, onda će vam Sofija izgledati kao grad koji ste nekada posjetili. Centralni dio (trg na kojem smo dva dana kasnije dočekali Novu godinu) izgleda nevjerojatno sovjetsko/ruski da sam nakratko izgubio dojam da sam na Balkanu. Sofija, naravno, nije jedini grad u ovom dijelu Europe koji ima ovakvu arhitekturu, ali zbog nekog razloga mi Sofija izgleda daleko više “sovjetski” nego drugi gradovi. Možda se moj dojam promijeni na dnevnom svjetlu idući dan.
Sofija ima nov i ugodan metro (koji im je dobrim dijelom financirala Europska unija), a nama najbliža stanica je Lavov most. Dvije linije dobrim dijelom idu istom trasom, a svega dvije stanice od naše stanice je srce Sofije. Kako smo večeras jako umorni, odlučili samo pojesti i popiti nešto i vraćamo se u stan. Sutra ćemo detaljnije istražiti našu destinaciju.
***
Nakon što se pošteno naspavali, vrijeme je da istražimo Sofiju! Stan nam je u ok kvartu koji se sastoji od niza kuća i kućeraka pa novih i onda starih zgradica. Ulica se zove Dunav i izgleda kao tipična manje bitna ulica u nekom balkanskom gradu. Stan smo našli preko Bookinga i imali smo ludu sreću da smo dobili i parking mjesto koje je prava svetinja u Sofiji. Kvart je miran, a osim pokojeg automobila vidite samo Rome koji traže željezo i neki drugi vrijedni otpad. Opet, tipična scena koju viđamo u svakom većem gradu na Balkanu. Tek će dan prije našeg povratka kući vrijeme biti sunčano. Dotad je hladno s pokojom zrakom sunca i sivim nebom.
U našem današnjem obilasku pridružit će nam se i Sava, jedan mladi lokalac kojeg sam upoznao na jednom od programa razmjene mladih gdje smo, svako za svoju državu, vodili skupinu srednjoškolaca na susret koji je organizirala Europska unija. Od tada smo ostali u kontaktu pa mi je bilo drago da se vidimo ponovno.
Sava je mladi i ambiciozni Bugarin koje je primjerak jedne nove, alternativne Bugarske. Tako nas je Sava vodio po centru, očigledno poznavajući povijest svake građevine koja nam se našla na putu. Kao neko ko očito ne sjedi i kući i čeka da mu stvari padnu s neba, meni i mojim prijateljima je bilo super interesantno slušati kako je skoro svaka veća ulica ili trg, bio/la iskorišten/a za proteste od strane Save i njegovih prijatelja. Tako bismo se šetali i onda bi Sava rekao: “Evo, ovo je trg taj i taj, tu smo prošle godine napravili protest i zaustavili promet”. Ukratko, svaki kutak centra je bio iskorišten za proteste protiv gradskih vlasti ili državne vlade. 🙂 Sava također nije zadovoljan obnovom gradskog centra (sve je u žutim pločama) mada se nama trojici sve sviđa, ali vjerojatno nemamo informacije o skandalima i korupciji koja je vjerojatno pratila obnovu centra pa stvari vidimo nešto drukčije.
Izlazimo na jedan od glavnih bulevara koji nas je zapravo doveo do stana. I dalje je jako mirno, a ovuda prolaze gradski busevi i trolejbusi od kojih su neki spremni za muzeje.
Prvi nam je zadatak pronaći mjesto da popijemo kavu pa da možemo normalno dan dovesti do kraja. Put nas vodi pravo na glavnu šetnicu u Sofiji: Vitošu. Vitoša je sofijska verzija Titove u Sarajevu s tim da je ovdje prije nekoliko godina u potpunosti uklonjen promet i bulevar je pretvoren isključivo u šetnicu oko koje se nalaze trgovine, kafići i restorani. Tipična ulica koje viđamo širom Europe.
Vitoša
Ulica Dunav u kojoj smo odsjeli
Tipična ulica u centralnom dijelu Sofije
Prva atrakcija na kojoj morate raspaliti nekoliko fotkica jeste Lavov most gdje se nalazi i istoimena metro stanica koja nas vodi u centar. Lavov most me malo podsjeća na Budimpeštu ili Prag mada taj osjećaj nestaje za sekundu kada se osvrnem oko sebe i vidim lice Balkana na ovoj lokaciji u svom punom žaru.
Bulevar koji nas je doveo do stana
Od ovog mosta počinje centralna zona oko koje se turisti najviše vrte. Krećemo se bulevarom Marije Luize kojom dominira Banja Baši džamija, jedina preostala aktivna džamija u Sofiji. Jedna od najvećih turističkih atrakcija u gradu, vjerojatno jer je jedina preostala džamija, nije baš omiljena među bugarskim nacionalistima koji su u više navrata pokušavali zabraniti muslimanima da džamiju koriste za vrijeme velikih praznika kada se, osim džamije, molitve održavaju i ispred samoga objekta. Ovaj dio grada je pravi mali Jeruzalem jer je odmah preko puta prelijepa sofijska sinagoga u koju, nažalost, nismo mogli ući zbog radova. U istom kvartu nalazi se i katolička katedrala sv. Josipa, a sve je zaokruženo nizom pravoslavnih hramova i crkvi gdje je malena i slatka crkva sv. Petke najveća atrakcija. Posjeta drugim gradovima na Balkanu i nama otvara oči i pomaže nam da razbijemo mitove o tome da su samo gradovi u Bosni i Hercegovini mjesta na kojima ćete naći velike bogomolje raznih vjera u istome kvartu.
Nemamo sreće s posjetima objektima jer, baš kao i sinagoga, i crkva sv. Petke je zatvorena za posjete u periodu kada smo tu bili.
Lavov most
Potok ili rijeka?!
Sofijska džamija
Sv. Nedjelja s ostacima drevnog grada Serdike
Sv. Petka
Današnja, moderna Sofija, leži na ostacima drvenog naselja koje se zove Serdika. Bog zna šta se još nalazi ispod Sofije, ali ovo što danas vidimo je fascinantno. Drevna Sofija bila je tračko naselje, a danas dio ovog naselja možete vidjeti besplatno. Također, imate odličan pogled na Sobranie, nekada sjedište Komunističke partije, zgrada koja izgleda kao da je upravo ubačena ovdje iz Moskve.
Serdika
Skoro sve relevantne građevine u Sofiji nalaze u krugu od nekoliko stotina metara. Odmah preko puta Banja Baši džamije nalazi se geografski centar Sofije zajedno sa zgradom centralne tržnice.
Centralna tržnica
Iza džamije je još jedna građevina vrijedna pomena, a to je javno kupatilo. Trenutno postoje inicijative da se zgrada pretvori u muzej zbog čega su lokalci protestirali tako da sudbina ove zgrade još nije određena. Ovo je još jedna u nizu zgrada u centralnom dijelu grada koja je naslijeđe osmanske vladavine. Ovdje se osmansko i komunističko naslijeđe isprepliću cijelim centralnim dijelom grada.
Nastavljamo šetnju pored vladinih institucija koje se nalaze u ulici Knez Aleksandar I. i dolazimo do teatra “Ivan Vazov”, prelijepe građevine u neoklasičnom stilu. Sve fasade i ulice su ovdje pod konac sređene i dotjerane i centar je baš velik i daje jednom jednostavnom gradu dodatni velegradski šmek. Ovdje uviđamo koliko su fasade u našim gradovima očajne. Da li Bugari ovo obnavljaju uz pomoć EU, ne znam, ali sve fasade u centru su sređene.
Dva bloka sjevernije i nalazimo se ispred Ruske crkve pored koje smo sinoć samo prošli. I onda dolazimo do glavne atrakcije u gradu koju ćete vidjeti na svim razglednicama: pravoslavni hram Aleksandra Nevskog. Ovo je drugi ili sad već treći najveći pravoslavni hram na Balkanu i pun je turista (Rumunji su u međuvremenu napravili novi u Bukureštu). Ulaz je besplatan, međutim ako želite slikati ili snimati morate platiti 10 odnosno 30 leva (odnos lev – marka je identičan, 1:1). Moji prijatelji su oduševljeni građevinom, a meni je onako, valjda je sve stvar ukusa.
Ruska crkva
Aleksandar Nevski
I vrijeme je da se upoznamo s komunističkim i modernim naslijeđem Sofije. Najpoznatiji primjerak komunističke arhitekture u gradu svakako je Nacionalna zgrada kulture koja dominira dijelom grada na južnom rubu ulice Vitoša. Zgrada je velika, a trg ispred još veći.
Dok malo izađete iz centra, Sofija će vam prikazati jedno obično, očekivano lice. Kvartovi s commie blokovima, stari autobusi, susret kapitalizma i komunizma u istoj ulici: to je ono što vidimo u svim balkanskim glavnim gradovima. Sofija me nevjerojatno podsjeća na Beograd iako ova dva grada odašilju totalno drukčiju vibru. Beograd je “vreo” i živ, zakrčen pa čak i dosta neuredan, a Sofija je mirnija, ulice su drukčije riješene, tiše je i grad je daleko uređeniji. Možda bi moj dojam bio drukčiji da sam došao u nekom drugom periodu.
Cijeli dan smo proveli vani, a onda smo navečer zaglavili u nekakvom podrum style klubu koji je jedini radio jer je bila nedjelja. Sutra je Nova godina!
Najveći mall u samome gradu, ostali su na rubovima grada
Spomenik posvećen sovjetskim trupama iz Drugog svjetskog rata. U pozadini je hram Aleksandra Levskog, a odmah preko puta je zgrada Univerziteta.
Tramvajski prijevoz se sastoji od niza novih i starih tramvaja
Novi trolejbusi dominiraju iako se tu i tamo vidi i pokoji stari primjerak
Blokovi na samome rubu centra grada
Skejteri su okupirali područje oko spomenika sovjetskim trupama
***
Novu, 2019. godinu, dočekali smo na trgu. Još smo se mislili hoćemo li uopće igdje ići jer smo sinoć zaglavili u gradu pa nam novogodišnja noć i nije pretjerano trebala. Ipak, odlučili smo otići na proslavu u centru oko pola 12 kako bismo vidjeli vatromet. Trg je tada bio poluprazan, a onda doslovno 5 minuta prije ponoći Bugari dolaze na proslavu. Balkan. 🙂 Na trgu su svirali nekakvi rock/reggae sastavi, a onda je poslije ponoći uslijedilo bugarsko kolo i time je faktički proslava završena. Svi su se pokupili i krenuli prema ulici Vitoša.
Da vas ne buni, i planina iznad Sofije zove se Vitoša i ona je glavno izletiše i skijalište lokalcima. Mi smo odlučili, nakon 2 noći lutanja po gradu do ranih sati, otići na planinu uloviti svjež zrak.
Gradovi Europe koji imaju planine tik uz grad su zaista blagoslovljeni: Sarajevo, Zagreb, Sofija,… Žičarom su na vrhu dok kažeš keks.
Ipak, žičara koja nas vodi na Vitošu je u očajnom stanju i vozimo se otprilike pola sata. Temperatura gore je oko 15 stupnjeva niža nego u gradu pa se pošteno smrzavamo. Povratna karta košta 15 leva i nema razlike u cijeni lokalac-stranac kao u Sarajevu.
Pošto smo krenuli relativno kasno, nismo se zadržavali već smo malo prošetali, napravili par fotkica i jeli u nekom mini restorančiću gdje smo se pošteno najeli za ok pare. Generalno, nismo nešto oduševljeni hranom, a i sinoć nas je konobar “ladno pokrao za nekih 10 leva u restoranu u kojem smo jeli nakon ponoći. Kada smo već kod restorana, bezbroj restorana je otvoreno od 0-24 što je veliki plus.
Kako doći do Vitoše: ako idete iz centra, najjednostavnije i najjeftinije je sjesti na liniju metroa koja ide prema stanici “Biznis park”. Izađete tu i odmah ispred metro stanice imate besplatnu gradsku liniju busa koja vas vodi do tržnog centra podno Vitoše (sam rub Sofije kod zaobilaznice). Tu ćete izaći i krenite prema brdu cestom. Za manje od deset minuta naći ćete se na ulazu u žičaru. Metro karta košta 1.60 lev i vrijedi pola sata što je više nego dovoljno da dođete do ove stanice iz bilo kojeg dijela grada. Besplatne autobusne linije voze svakih pola sata.
Južni rubovi grada
S Vitoše se pruža lijep pogled na neke od južnih i istočnih kvartova Sofije. Područje oko biznis parka i generalno područje oko žičare postaje elitniji dio grada s lijepim kućama i omanjim modernim zgradama. Pošto žičara radi do 17:00 h, a velika je gužva (kao da je cijela Sofija na planini!), vraćamo se u grad koji je oko 15 C topliji! Ovo je naš posljednji dan prije sutrašnjeg polaska kući.
***
I vrijeme je da idemo nazad, nakon četiri dana boravka. Krećemo rano jer je sutra novi radni dan. Sve u svemu, Sofija nam se svidjela. Ovo je jedan ugodan grad koji vam neće biti nepoznanica jer je on klasični spoj Balkana, daha istoka i novog doba kojeg prepoznajemo po staklenim zgradama i vrištećim reklama, dakle svega onoga što vidite i kod kuće. Grad je jeftin, barem ako ste tu u posjeti. Sofija zaslužuje turu u kasno proljeće, zajedno s još nekim destinacijama u Bugarskoj. Vrijeme je da konačno otkrijemo istok Balkana koji je tako blizu, a nama i dalje tako daleko.
KRAJ
***
AnGo trips 
One thought on “Sofija – bugarska metropola”